Ko je bio
ĐORĐE OCIĆ
Pisac i dalje istražuje Smisao.
Jedan Pisac ne može da ne piše jednu Bajku, jednu Reku, jedan Grad, jednu Devojčicu, jednu Ženu, jedan Dom.
Pisac i dalje istražuje Smisao.
Jedan Pisac ne može da ne piše jednu Bajku, jednu Reku, jedan Grad, jednu Devojčicu, jednu Ženu, jedan Dom.
Školovao se u mestu rođenja, Vukovaru i Osijeku. Završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je kao profesor u gimnaziji u Vrbasu i Bečeju, a od 1963. do 1991. godine u Beogradu. Bio je član Udruženja književnika Srbije, Udruženja dramskih pisaca Srbije i Srpskog filozofskog društva. Živeo je i pisao u Beogradu, Baru i Dalju. Preminuo je 22. januara 2008. godine u Beogradu. Sahranjen je u Dalju. Romaneskni opus Đorđa Ocića predmet je studije Žarka Vidovića Romani Đorđa Ocića. Poetofilosofija i komentari (Znamen, Beograd, 1999). Biografija Đorđa Ocića nalazi se i u Ko je ko – pisci iz Jugoslavije (Ošišani jež, Beograd, 1994, priredio Milisav Savić), Ko je ko u Srbiji (Bibliofon, Beograd, 1995, 1996), Ličnosti vukovarskog kraja u srpskoj kulturi Borivoja Čalića (SKD Prosvjeta, Zagreb, 1998), Enciklopediji srpskog naroda (Zavod za udžbenike, Beograd, 2008), Srbi zapadno od Dunava i Drine Jovana Radojčića (Prometej, Novi Sad, 2009), Građi za leksikon pisaca Jugoslavije (Matica srpska, Novi Sad, 2010) i na Vikipediji. Zastupljen je i u knjizi: Jan Doležal, Dvě stoleti srbskeho romanu (Srbske sdruženi sv. Sava, Praha, 2009).
Dela Đorđa Ocića
U senci kriminalnog zapleta pisac se u ovom romanu bavi složenim psihološkim analizama i otvara temu savršenog zločina, koji će biti čest motiv i njegovih kasnijih romana.
U složeni splet događaja uvodi nas istražni sudija koji nam, iznoseći činjenice, istovremeno razvija i priču u priči – čitanje rukopisa nastradalog Uroša Vranojevića…
O ljubavnom trouglu, o granici između normalnog i ludila, o lucidnosti pacijenta klinike za duševne bolesti, o studijama filozofije…
U testamentarnom romanu Slavljenik ili Istine i dani literarno se razotkrivaju zakulisna dešavanja književne čaršije, igre književnih lobija, spletke oko nagrađivanja…
Stilski i žanrovski različiti romani Erdabovska zbirka i Čudo na Dunavu našli su se zajedno u jednom tomu Dela Đorđa Ocića, jer su i u jednom i u drugom romanu književno oslikani događaji („rata koji se nije vodio”) u vukovarskom kraju devedesetih godina dvadesetog veka.
U šestoj knjizi Dela Đorđa Ocića sabrana su tri romana čije su okosnice ljubavne priče, a zajednički im je način pripovedanja – nizanje priča koje zajedno čine celovite romane.
U sedmu knjigu Ocićevih Dela uključene su dve zbirke pesama za decu i roman o odrastanju dve sestre Šuma i drum.
U osmoj knjizi Dela sabrane su drame od kojih su neke nagrađivane i izvođene a međusobno su veoma raznolike – od klasične drame preko postmodernističke do drame apsurda.
Đorđe Ocić je prvi dobitnik ove nagrade, koja se dodeljuje svake druge godine, upravo od te 1981, kad ju je ovaj pisac i dobio. Nagradu dodeljuje Zadužbina Miloša Crnjanskog, prema testamentu gospođe Crnjanski, domaćem piscu za najbolju prvu knjigu iz svih oblasti u kojima se ogledao i sam Crnjanski. Upravo ove, 2021. godine, tačno je 40 godina od objavljivanja i nagrađivanja Ocićevog romana „Istraga”.
OSTALE NAGRADE

Zbirka I u bašti i u mašti, originalnim slikama, čistim i dopadljivim jezikom, obraća se prvenstveno deci. Ali ona istovremeno podstiče i odrasle na pitanje da li su u svom „velikom“ svetu sačuvali nešto od te bezazlenosti i iskrenosti „malog“ sveta.

Izvanrednim lirskim pasažima, na primer, koji otkrivaju i tu, u prethodnim knjigama neiskazanu, vrstu autorovog književnog dara, pasažima u kojima se lirska nota kazivanja spaja sa nečim što bi se, u nedostatku nekog boljeg izraza, moglo nazvati zahvatom u transcendenciju. Na takvim stranicama ove svoje knjige Ocić će čitaocu predočiti na umetnički naročito uverljiv i upečatljiv način da izvan i iznad ovog zemaljskog sveta postoji i nešto što taj svet nadilazi. (O Nevesti iz vaseljene)

...Nagrada „Miloš Crnjanski” za roman Istraga – Ocić je otišao dalje i iznad Crnjanskog! Jer Crnjanski, bez zavetne svesti, ostao je pisac panonski, srednjoevropsko-srpski (metafizički!), a Ocić ide ka Zavetu, i dunavskom, panonskom, odvaja se od „lirike”, od metafizike; uzleće nad Panoniju, u Zavet!
U ratu sam, u rovu sam, borim se, kopam. Oružje i oruđe: pismo. – Đorđe Ocić
Jedanaesta „Jesen u Erdabovu” 26. septembar 2025. U Domu Ocića u Dalju, održana je 11. međunarodna manifestacija „Jesen u Erdabovu”. …
KINO – fenomen bioskopa u Dalju 26. septembar 2025. Prostor Doma Ocića u Dalju, još jednom je okupio zainteresovanu publiku, …
Najava programa 11. „Jesen u Erdabovu” 26. septembar 2025. Za petak, 26. 9. 2025, u 17 časova, u Domu Ocića, …